Duga - Dinko Šimunović

DUGA

DINKO ŠIMUNOVIĆ

rod - epikavrsta - pripovijetkatema - tragična sudbina vesele djevojčice Srne

piščeva poruka čitateljima: "Ljudsko je biće sretno ako je slobodno, a predrasude mogu imati tragične posljedice."

mjesto - gradić Čardakevrijeme - ljeto, početak 20. stoljeća (položaj žena u to vrijeme, primitivizam, siromaštvo i praznovjerje)

UVOD - Srna se želi, kao i dječaci, igrati vani, ali njeni roditelji to ne dopuštaju jer to 'ne priliči djevojčicama'.ZAPLET - U razgovoru sa Savom saznaje da ako djevojčica prođe ispod duge pretvorit će se u dječaka. VRHUNAC - Nakon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se utopi u močvari.RASPLET - Srnini roditelji se presele u tvrđavu i tamo tuguju žaleći svoju kćer.KRAJ - Roditelji se bace s litice zbog tuge.

Srna (Brunhilda) - je lijepa, vitka i visoka desetogodišnja djevojčica. Prozvali su ju Srna zbog živahnosti i vesele naravi. Roditelji su ju silili da bude tiha, mirna i pristojna, a mogla je samo poželjeti igru, veselje i zabavu. U želji da postane dječak, a s time i slobodno dijete, trčeći prema dugi je izgubila život - utopila se u močvari.

Sava - je djevojka iz najsiromašnije seoske obitelji u Marčinkovoj glavici. Draga je i dobra. U djetinjstvu je izgubila obje šake. Unatoč tomu, naučila je vesti. Poslali su ju u grad kako bi tako zarađivala. Tamo upozna čovjeka koji ju iskoristi zbog zarade i ostavi ju samu s djetetom.

Ideja djela: roditelji bi trebali dozvoliti djeci da uživaju u djetinjstvu i odgajati ih kako oni misle da je ispravno, a ne da se brinu što će drugi raći o njima.

Srnini roditelji - strogo odgajaju Srnu, unatoč velikoj ljubavi prema Srni, čini se kako im je bitnije što će drugi misliti o njima, na kraju se, od tuge, bace s litice

LIKOVI:

"Pojmili su da sve duše nijesu iste, niti svaki život kao njihov; da ima nešto u ljudskim dušama izvan briga za novcem i hranjenjem, te da to - nešto - može biti jače od straha smrti."

CITATI:

"A sada je njihova duša bila, što i ta stara zapuštena tvrđava u tmini, po kojoj je rovala jugovina i kiša - i sve te misli bijahu uzaludne na izmaku života bez smisla."

"Sve prazna i beskrajna sadašnjost, uvijek jednaka sama sebi, i nije bilo nade da će se dovršiti skoro."

by Zrinka Rođanec